Ovo je knjiga s kojom sam započela svoj čitateljski izazov. Prekrižila sam stavku knjiga s jednom riječju u naslovu i upisala Otok. Autorica ovog romana dobila je nagradu za najbolji književni debi 2007. godine i iako sam puno puta čula za ovaj roman, kao i za Povratak i Praskozorje, također romani ove autorice, nisam čitala ništa njeno sve dok mi sasvim slučajno Otok nije dospio u ruke.
Na koricama ovog romana piše da je to knjiga za plažu s dušom. Ono što mene zanima tko daje te etikete knjigama i tko je taj koji odlučuje je li knjiga za plažu ili ne. Pod knjigom za plažu ja percipiram lagano štivo koje čitamo kako bi se opustili ili koju čitamo onako, s pola mozga. Ne podrazumijevam tu sagu o tri naraštaja jedne obitelji koja je obilježena bolešću, patnjom i strahom. I zato mi smetaju ti bombastični natpisi na knjigama od strane ljudi koji možda čak nisu knjigu ni pročitali. Isto tako, tko zna koliko ljudi zaobiđe takve knjige zbog tog natpisa jer, koliko god to možda bilo nepošteno, knjiga za plažu nije baš neki kompliment za knjigu. No, sto ljudi sto ćudi, svrstajte ovu knjigu gdje god želite, ali pročitajte je jer je zaista vrijedna.
