Na današnji dan pripadnice ljepšeg spola ponosno i uzdignute glave slave svoj dan i svoja postignuća i napredak kroz povijest. No, uvijek je dobro prisjetiti se i onih koji na to nemaju pravo te poslušati njihovu stranu priče. Sve ono što mi danas uzimamo zdravo za gotovo, kao pravo na obrazovanje za žene, pravo na slobodno izražavanje svoga mišljenja ili jednostavno pravo izići i prošetati gradom kada hoćemo i s kim hoćemo, danas je još uvijek za veliki broj žena to i dalje nešto nedostižno i nešto što potajno priželjkuju.

Priču o tome kako je biti djevojčica i žena u Pakistanu, ispričala nam je Malala, djevojčica koja je široj javnosti postala poznata nakon što su je 09. listopada 2012. godine talibani pokušali ubiti pucajući joj u glavu u autobusu na povratku kući iz škole, a sve s ciljem ušutkivanja nje i njoj sličnih koji su se zalagali za najbitnije pravo koje treba biti omogućeno svim djevojčicama u Pakistanu, ali i širom svijeta, a to je pravo na obrazovanje. Na sreću, metak namijenjen Malali samo je okrznuo njezin mozak te je uz veliku pomoć i požrtvovanost britanskih i pakistanskih liječnika preživjela i odlučila ispričati svoju priču sada odlučnije nego ikada. Čitajući ovu knjigu neprestano sam razmišljala o tome kako je Malala ipak samo djevojčica koja bi trebala voditi bezbrižan život i razmišljati o uobičajenim tinejdžerskim problemima, ali njezino svjedočansto govori nam o teškim životnim nedaćama koje su snašle nju i njezinu obitelj, njezine prijatelje i rodbinu i kojima ona želi stati na kraj. Iza te malene djevojčice krije se snažna žena, prerano odrasla, spremna suočiti se sa svima koji žele uskratiti pravo djeci na obrazovanje.

Malala započinje knjigu pričom o Paštunima, svom narodu te njihovoj povijesti  kao i o povijesti i nastanku države Pakistan. Malalin rodni grad je Mingora, grad smješten u dolini Swat, 160 kilometara udaljen od glavnog grada Islambada. Dolina Swat u knjizi je opisana kao „nebesko kraljevstvo planina, vodopada i kristalno bistrih jezera“ odnosno kao mali raj na zemlji. Iznenadila sam se čitajući ove opise jer, vođena predrasudama, nisu mi to bile prve asocijacije kada pomislim na države poput Pakistana i Afganistana. Jako mi se svidjela njihova nesebična ljubav prema svojoj domovini, a za primjer u knjizi možemo navesti Benazir Bhutto, bivša pakistanska premijerka, na koju je izvršen atentat, koja se nakon nekoliko godina progonstva vratila u svoju državu te dotaknuvši pakistansko tlo zaplakala iako je iz te države bila prognana zbog svojih političkih stavova i uvjerenja.

Veliki heroj Malaline priče je i njezin otac, Ziauddin. Bez njegove požrtvovanosti i predanosti svome poslu i uvjerenjima ne bi bilo Malale. Čovjek je to koji se cijeli svoj život borio s vlastima kako bi omogućio svoj djeci besplatno školovanje. Prije nego što su talibani došli na vlast, i djevojčice i dječaci imali su pravo na školovanje, to nije bilo upitno. No, problem su tada bile financije. Ziauddin je izgradio škole koje je trebalo održavati, a učiteljima je trebalo isplatiti plaće. Sudjelovao je na brojnim seminarima, održavao govore na kojima se strastveno borio i hrabro iznosio svoje mišljenje iako su ga mnogi upozoravali da se povuče i ne provocira. Vlada je bila prvenstveno nezainteresirana za njegove pokušaje, a pored toga i korumpirana, no Ziauddin je odbijao davati novac koji nema za nešto što je ispravno i što se podrazumijeva. No, iz prikrajka je sve to promatrala njegova djevojčica zadivljenih očiju koja je u svom ocu pronašla uzor. Ziauddin je znao kakvi su potencijali i interesi njegove kćerke te ju je vodio sa sobom kada god je mogao i razgovarao s njom kao sebi ravnom.

Njihovi životi drastično su se promijenili dolaskom talibana na vlast. Malala često u svojim govorima ističe kako su muslimani miran narod, kako se zalažu za ljubav i mir i da joj je žao što se povezuju negativne konotacije s pojmom musliman. Određena skupina ljudi odlučila je protumačiti Kur’an na svoj način pod izgovorom borbe za svoju vjeru i uzeti pravdu u svoje ruke i tada je nastao kaos. No, Malalu nisu uspjeli utišati. Ona i njezin otac i dalje su hrabro nastupali, održavali govore i davali intervjue raznim medijima kako bi ukazali na probleme koji potresaju njihovu zemlju. Na žalost, Malala je bila kažnjena od strane talibana zbog svoje neustrašivosti, no unatoč dugom oporavku, svoju borbu nastavila je još odlučnije.

U knjizi mi se također svidjela Malalina nepristranost tijekom iznošenja činjenica u svojoj priči. Pretočila je na papir ljubav koju osjeća prema svojoj domovini i dolini u kojoj je odrasla, ali isto tako iznijela je sve negativno što je njezina zemlja učinila. Isto tako je spomenula milijarde dolara koje su Amerikanci slali kao pomoć u Afganistan i Pakistan, ali i napade bespilotnih letjelica koji su organizirani kako bi se uništila skloništa s oružjem, a u kojima su zapravo stradali nedužni ljudi, najčešće djeca. Brojni običaji su prikazani u knjizi. Za neke većina nas i zna, ali za neke sam ostala zgrožena. Knjiga je ovo koju vrijedi pročitati. Pametna, poučna, hrabra i neustrašiva priča.

Malala danas živi u Birminghamu sa svojom obitelji. Aktivno se i dalje zalaže za pravo obrazovanja sve djece na svojim govorima, a zbog svoje hrabrosti predložena je za Nobelovu nagradu.  U svom govoru Ujedinjenim narodima Malala je poručila: „Jedno dijete, jedan učitelj, jedna knjiga i jedna olovka mogu promijeniti svijet.“