Belgravia – Julian Fellowes

Ako ste obožavatelj serije Downton Abbey, viktorijanskog doba, tračeva i spletki visokog društva i njihovog osoblja, onda je ovo prava knjiga za vas jer je njezin autor, Julian Fellowes, glavom i bradom tvorac, pisac i izvršni producent Downton Abbeya. Osim što piše scenarije za filmove i serije smještene u viktorijansko doba, piše i romane s istom tematikom u kojima na opušten i onako casual način podrugljivo opisuje plemiće i aristokrate te njihovu pohlepu i arogantnost koje se prenosi s koljena na koljeno. Osim ovog romana, napisao je još i roman Snobovi i Prošlo nesavršeno vrijeme. 2011. godine dodijeljen mu je nenasljedni naslov viteza. Mislim da mu je to veća nagrada nego sve druge nagrade koje je dobio za svoje uspješnice, kako filmske tako i književne. 

U ovom romanu, autor nam donosi novu priču o tajnama i spletkama visokog društva i njihovog osoblja smještenu u Belgraviji, elitnoj gradskoj četvrti u Londonu, koja je i danas poznata po svom luksuzu i privlačenju najbogatijeg sloja društva.

Fellowes se još jednom pokazao kao vrhunski poznavatelj viktorijanskog doba, ljudi i običaja. Na početku romana on nas uvodi na bal kod vojvotkinje od Richmonda, održan u Bruxellesu 1815. godine. Iako održan s ciljem predaha i opuštanja od napada Francuza, bal je ostao zapamćen u povijesti kao noć uoči bitke kod Waterlooa. Brojni mladići koji su tu večer plesali na balu i mamili osmijehe na lica mladih djevojaka, sutradan su bili na bojnom polju. Pobjedu su izvoljevali, no mnogi od njih ostavili su svoj život na bojištu.

Za Sophiu Trenchard i Edmunda Belasisa ta noć bila je posebna. Znajući da njihova veza neće naići na odobrenje jer je Edmund bio plemićkog roda i nasljednik cjelokupnog imanja Brockenhurstovih, a Sophia kćer trgovca, njih dvoje upuštaju se u ljubavnu vezu koja nije prošla bez posljedica. Radnja se nakon balske večeri premješta u London, 25 godina poslije, u četvrt Belgravia, netom izgrađeno luksuzno naselje raskošnih palača koje je naselilo britansko plemstvo. Sophia i Edmund spojili su nespojivo; dvije obitelji, različitog društvenog staleža i ugleda, sada su povezane tajnom začetom one davne balske večeri.

Sophijini roditelji, Anne i James, bili su imućni. Njihovo bogatstvo stečeno je radom i trudom i premda se moglo mjeriti sa plemićkim, podrijetlo novca nije bilo jednako i stoga nisu pripadali u visoko društvo. No, mnoga gospoda poznavala su Jamesa i povremeno bi ga pozivali na balske večeri ili u klubove znajući koliko je velika njegova želja za pripadanjem i priznanjem. Njegovoj supruzi ti pozivi nisu ništa značili. Naprotiv, protivila bi se odlascima na bilo kakve zabave jer je znala da ne pripadaju tom soju ljudi i ta razlika se osjećala u zraku. No, isto tako je znala koliko njezin muž pati od želje da bude viđen među pripadnicima visokog društva te mu je povremeno udovoljavala.

S druge strane, Edmundovi roditelji, Caroline i Peregrine, znali su koliko vrijede oni i njihovo bogatstvo. Druženje svog sina sa Sophiom smatrali su pukim flertom koji je u ono vrijeme mladićima bio dozvoljen u obliku razonode prije braka, no za djevojke je bio skandalozan. Kako završava Sophijina i Edmundova priča? Hoće li njihove obitelji premostiti barijere nametnute od strane društva? Ugasite svoju znatiželju čitanjem ovoga, nadasve zanimljivog, romana.

Belgravia je podijeljena na 11 poglavlja u kojima nas autor polako upoznaje s likovima i, iako osjećamo jednu opuštenu notu tijekom čitanja, sa svakim završetkom poglavlja počinje nova spletka koja mami čitatelja na daljnje otkrivanje. Svakako možemo zamisliti dvije sezone serije snimljene po ovom romanu gdje je svako poglavlje jedna epizoda. Ne bi joj ništa nedostajalo, oholosti plemićke aristokracije ima napretek, spletkarenja i borbe za prevlast također ima dovoljno, a autorovi fantastični opisi ondašnjeg Londona, mode i običaja svakako bi pomogli dočarati ondašnji duh grada i društva. Ne smijemo zaboraviti ni služinčad koja, godinama služeći istoj obitelji, zna više tajni nego oni sami, no budući da su nezadovoljni svojim položajima, spremni su tajne i prodavati. Po dobroj cijeni, dakako.

Razlog zašto ja volim knjige i filmske ekranizacije viktorijanskog doba je dijalog. Uživam u njihovim razgovorima iz kojih pršti načitanost, obrazovanost i inteligencija. Kada čitam o njihovim udvaranjima, osjećam se kao da smo danas milijun svjetlosnih godina udaljeni od tog doba i zaista požalim što se danas većinom njeguju apsolutno krive vrijednosti po pitanju muškaraca i koketiranja.

Iako se radnja ove fikcije odvijala prije skoro 200 godina od danas, društvo se nije puno promijenilo. Istina, nezakonita djeca i izvanbračne afere danas možda ne sablaznjuju javnost u tolikoj mjeri kao onda, ali i danas imamo društvo koje se dijeli na staleže. Bogati se i dalje druže i sklapaju brakove s bogatima te s koljena na koljena prenose svoja nasljedstva oholim potomcima. No, da ne gledamo sve crno, autor nam kaže da je “ljubav oduvijek bila moćan pokretač, kao i danas”. U svakom slučaju, Belgravia na jedan zanimljiv i ležeran način prikazuje viktorijansko razdoblje u svom punom sjaju.

 

Previous

Mystery Blogger Award

Next

Pet savjeta za osnivanje Book Cluba

1 Comment

  1. Nominovao sam te za jednu blogersku igricu, priključi se ako želiš…

    https://shonery.wordpress.com/2018/02/06/the-sunshine-blogger-award/

Leave a Reply

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén