451 Fahrenheit -Ray Bradbury

Zamislite da živimo u svijetu u kojem postoji odred ljudi koji, po prethodnim prijavama najčešće susjeda, ali i člana obitelji, dolaze u tvoju kuću i pronađu knjige koje čitaš i spale cijelu kuću kao opomenu tebi, a i drugima za to što se može dogoditi ako čitaš, ili još gore, ako razmišljaš o tome što si pročitao? Ovaj roman prikazuje budućnost takvog jednog društva u kojemu je zabranjeno čitati ili posjedovati knjige, radi sveopćeg mira i blagostanja. 

Fahrenheit 451 je znanstveno fantastični roman (moj prvi takvog žanra) koji je objavljen 1953. godine od strane američkog pisca fantasy i SF romana i kratkih priča Raya Bradburya. Roman je nastao u knjižnici, u roku devet dana na iznajmljenoj pisaćoj mašini, a cijena nakon izlaska je bila ista kao i najam te mašine za svih devet dana. Nedavno je taj rukopis prodan na aukciji za 4500 dolara. Vrijeme radnje ovog romana je nedefinirano, negdje nakon 1960. godine, znači ne tako daleka budućnost od kada je knjiga napisana.

Sam naslov knjige je zapravo temperatura na kojoj se papir zapali i izgori. Glavni lik romana je Guy Montag, a njegovo zanimanje je spaljivač .

“S kacigom na stamenoj glavi, simbolično numeriranom s 451 i narančastim plamenom u očima pritisnuo je oroz i kuća je poskočila u buktinji koja oprži večernje nebo u crveno, žuto i crno… dok su knjige polijetale u iskričavim kovitlacima i lebdjele na vjetru pocrnjele od gorenja..”

Spaljivači su nekadašnji vatrogasci, osim jedne razlike; njihov posao je da pale vatru, a ne da je ugase.

“Čitate li ikad knjige koje spaljujete?” On se nasmije. “To je protuzakonito. Dobar je to posao. Ponedjeljkom spaljujemo Plath, srijedom Steinbecka, petkom Poea, spalimo ih do pepela, onda spalimo pepeo. To nam je službeni slogan.”

Oni su skrbnici za duševni mir, oni su suci i izvršitelji. Razmišljanje tog društva najbolje može predočiti govor kapetana Beattya, Montagova šefa nakon što je Montag počeo preispitivati svoj posao i ispravnost istoga.

“Riječ “intelektualac” postala je, jasno, psovka kao što to i zaslužuje biti. Uvijek se bojiš nepoznatoga. Sigurno se sjećaš onog dječaka iz iz svojeg razreda koje je uvijek odgovarao na sva pitanja dok su ostali sjedili kao olovni idoli i mrzili ga. I niste li upravo tog dječaka izabrali za mlaćenje nakon nastave? Naravno da jeste. Svi moramo biti slični. Nisu svi rođeni slobodni i jednako, kao što kaže Ustav, nego su svi stvoreni jednaki. Svaki je čovjek slika i prilika svih ostalih; tada su svi sretni jer nema planina pred kojima bi strepjeli i s kojima bi se uspoređivali. Eto! Knjiga je nabijeni pištolj u susjednoj kući. Spali je.”

Tijekom cijelog čitanja fascinirali su me slike tog društva i njihove navike. Svaka kuća opremljena je ogromnim TV ekranima na kojemu gledaju beskrajno duge serije i zabavne programe, a informacije o događajima iz vanjskog svijeta dobivaju na kapaljku, i to probrane informacije od strane vlasti koje kontroliraju cijelo društvo i nameću stavove o tome što je pravo, a što nije. Prije spavanja, obavezno se piju tablete za spavanje. Pokušaja samoubojstava s tim istim tabletama ima toliko da su oformili tim koji ide sa aparatima za ispumpavanje želuca i rješava to u roku pet minuta, a osoba se ujutro budi kao da se ništa nije dogodilo. Ljudi ne razgovaraju, kuće su u mraku, svijetle samo TV ekrani, a rijetko koja obitelj ima djece. Ograničenje brzine za automobile više ne postoji. Reklamni panoi dugi su preko šezdeset metara jer ih ljudi ne stignu pročitati kad projure pokraj njih. Koliko god slike tog društva bile zastrašujeće, ne čine li vam se ipak i moguće?

Tijekom jednog nemilog događaja spaljivanja kuće gdje je žena odbila izaći iz kuće i sama upalila šibicu i izgorila zajedno s knjigama, Montag je ukrao jednu knjigu i krenuo čitati. Knjige su ga sve više fascinirale i odvlačile u neki novi svijet, daleko od ovog ispraznog i besmislenog kojeg trenutno živi.

Supruga ga prijavljuje vlastima i njegov vlastiti odred spaljivača dolazi do njegove kuće. Je li Montagova kuća spaljena, hoće li se on pokoriti vlastima i predati svoje knjige ili će postati bjegunac? Ima li nade za društvo u kojemu on živi? Svi odgovori nalaze se u knjizi, a ja se nadam da sam vas dovoljno zaintrigirala 🙂

Nakon ovog romana u isto vrijeme si oduševljen i prestravljen. Opis tog društva u budućnosti nije daleko od društva u kojemu trenutno živimo. Sve se manje čita kvalitetna literatura, uništava se kritičko razmišljanje. Ljudima se serviraju probrane informacije, a da oni toga nisu ni svjesni i nemaju ni potrebe za istraživanjem. I opet nas ova knjiga uči o tome koliko je nevjerojatna moć knjige, koliko je znanje pohranjeno u njima te koliko su one važne za opstanak i kvalitetan napredak cjelokupnog društva.

“Nisi bila ondje, nisi to vidjela. Mora da postoji nešto u knjigama, nešto što ne možemo ni zamisliti, kad je žena odlučila ostati u kući koja gori; mora biti nečega. Ne ostaješ ni zbog čega. “

Previous

Čitateljski klub i kako je sve počelo…

Next

Victoria Hislop – Otok

2 Comments

  1. Nedavno sam dobila knjigu na poklon, tako da jedva čekam da je počnem čitati 🙂

Leave a Reply

Powered by WordPress & Theme by Anders Norén