2 u 1: Gospođa Dalloway & Sati

2 u 1: Gospođa Dalloway & Sati

Već duže vremena gledam svoju policu s knjigama i uvijek mi padne pogled na jednu malu, tanku knjižicu koju mi je brat kupio na sajmu knjiga. Radi se o romanu Gospođa Dalloway, autorice Virginije Woolf. Vjerujem kako nam je ta knjiga svima poznata kao srednjoškolska lektira, iako, ne mogu se ne priupitati koliko mladih je zapravo pročitalo tu knjigu, a ako su je i pročitali, koliko ih je razumjelo. Jer ja sam se dobrano namučila 🙂 

Woolf je engleska književnica i jedna je od začetnika romana struje svijesti. Ona, u svojim romanima, nije toliko usredotočena na radnju i događaje u knjizi koliko na približavanju svijesti čovjeka. Njezin roman, objavljen 1923. godine u Engleskoj, odnosno u poslijeratno vrijeme, doživio je brojne kritike i osude upravo zbog tog modernog, ljudima nerazumljivog načina pisanja. Tek kasnije ovo djelo dobiva na važnosti, snažnijom pojavom feminizma jer i ovo djelo također u sebi sadrži feminističku dimenziju.

Cijela radnja ovog romana odvija se u jednom danu. Gospođa Dalloway ugledna je supruga parlamentarnog zastupnika. Ona priređuje zabavu u svom domu gdje će prisustvovati samo imućni ljudi Londona te u tom jednom danu, opisanom u knjizi, ona obilazi grad i kupuje sve što je potrebno kako bi njezina zabava prošla u savršenom redu. Kroz taj jedan dan u njezinom životu, zadiremo dublje u njezine misli i saznajemo tko je zapravo Clarissa Dalloway. Je li zadovoljna svojim životom? Je li postigla dovoljno u svojih pedesetak godina? Kakav je njezin brak? Ima li tu ljubavi i je li je ikad bilo? Kakav bi bio njezin život da se udala za Petera, čovjeka koji ju je zaprosio u mladosti, nemirnog i nestalnog duha, sušta suprotnost njezinog staloženog Richarda? Misli li i Sally, njezina prijateljica iz mladosti, na onaj poljubac koji se tako davno dogodio između njih dvije? Psihološka razdiranja, pitanja i dileme okupiraju Clarrisu te ona konstantno preispituje svoj život.

Usporedno s Clarissinim razmišljanjima, autorica nam daje uvid i u život mladića Septimusa, povratnika iz rata, oboljelog od PTSP-a. Njih dvoje oboje preispituju život i smrt, i jedno od njih ne može izdržati taj teret koji život nosi.

“Vrijeđalo ju je, međutim, što se u njoj koprca ta grozna neman! što čuje kako pucketaju grančice i što osjeća kako joj se kopita usađuju u dubine one lišćem obremenjene šume, duše; što nikad nije posve mirna, ili posve sigurna, jer će se u svakom trenutku uzvrpoljiti ta nakaza, ta mržnja koja, osobito poslije njezine bolesti, ima moć da je nagna da se osjeti izgrebenom, ranjenom u kralješnicu, zadaje joj fizičku bol…Ta mržnja!” Gospođa Dalloway

Roman je zaista težak za čitanje, iako ima oko 150 stranica, mora se čitati polako i temeljito kako bi zaista doživjeli i osjetili ono što autorica želi prenijeti.

Roman Sati napisao je Michael Cunningham, američki spisatelj, najpoznatiji upravo po navedenom djelu koje mu je priskrbilo Pulitzerovu nagradu. Roman govori o sudbini tri žene. Laura je naizgled savršena domaćica, ima muža i jedno dijete, a drugo je na putu. Bila bi to obiteljska idila da Laura ne gaji u sebi veliko nezadovoljstvo i tugu koje je navode na samoubojstvo, no isto tako osjeća grižnju savjesti zbog svoje obitelji. Clarrisa živi sa svojom partnericom i priprema zabavu za svog prijatelja koji boluje od AIDS-a. Ona je svojim karakterom i životom preslika Gospođe Dalloway dok je treća žena Virgina Woolf i kroz njezin život saznajemo neke detalje njezina romana zbog čega nam ono postaje jasnije.

Njihovi životi smješteni su u različite vremenske periode, a sve ih povezuje isti roman. Pročitala sam jednu rečenicu na netu koja točno opisuje kako ih to roman povezuje: Virginia ga počinje pisati, Laura čitati, a Clarissa živjeti.

Kao i u Gospođi Dalloway i ovdje se promišlja o životu, njegovoj prolaznosti, pitanju samog življenja te smrti kao bijegu od nepodnošljivog životnog tereta. Oba romana su teška, depresivna, prožeta pitanjima o životu i smrti, ali isto tako, ovo su dva zaista vrijedna romana koja toliko dobro opisuju ljudsku psihu i uvode nas u unutarnji svijeti ljudi koji nam se, naizgled, čine tako sretnima i kojima često i zavidimo . Ako ćete pročitati roman Sati, obavezno pogledajte i filmsku ekranizaciju sa Nicole Kidman, Julianne Moore i Meryl Streep, film koji je imao devet nominacija za Oscara i pokupio vrijedne kritike.

I za kraj, Virginia daje odgovor na pitanje zašto netko uopće mora umrijeti u njezinom romanu:

quote-someone-has-to-die-in-order-that-the-rest-of-us-should-value-life-more-virginia-woolf-32-6-0688

Izvor: http://www.azquotes.com/quote/320688

 

 

 



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *