Mene ne zanimaju tipične muške sudbine u ratu jer muškarci ratove počinju i završavaju. Mene zanimaju žrtve.

M. Vlaović

Roman Bomboni od meda drugi je roman autorice Milane Vlaović. Njezin prvijenac Blato dobio je brojne pohvale, na iznenađenje mnogih koji su, vodeći se predrasudama, razmišljali što to može ponuditi bivša žena nogometaša. Pa očito može puno toga. Osim ove dvije navedene knjige, napisala je zbirku priča Rašeljka i druge žene te posljednji roman koji je izašao Glad.

Zašto naziv Bomboni od meda? Kaže autorica da ćemo u romanu pronaći toplinu, ali ne i slatkoću.

Ovo je priča o sudbini žene u ratu. Glavna junakinja romana je Marta, rođena  da bude obična otočka žena. Odrastajući na otoku Visu isticala se svojom ljepotom koju je, kako piše na koricama knjige, “nosila k’o prokletstvo”. Roman opisuje Martin život prije, za vrijeme i nakon Prvog svjetskog rata. Od njezine sudbine da provede cijeli svoj život na otoku pitajući se kakav se život vodi u Splitu, Dubrovniku, nose li žene tamo zaista dnevne i večernje kapute te cipele na petu, spašava je, ili barem ona tako misli, šutljiv i mrzovoljan pomorac Vjeko koji je vodio samotan život bez potrebe za bliskošću ili pažnjom drugih ljudi.

Birao je tada društvo sebi sličnih koji su razumjeli njegove potrebe i nisu postavljali glupa i suvišna pitanja: “Kako to da on ima već trideset i osam godina, a još se nije oženio?” Zbog toga je društva imao malo. Čovjek se rodi sam, sam i umire. U tim svetim trenucima ne treba mu nitko, a između njih tek ponetko, tko je u stanju približiti se načinu na koji osoba diše, misli i živi. Sve drugo su igrokazi i predstave, a Vjeko nije imao smisla za glumu. 

No, nešto je bilo u Marti što je Vjeku nagnalo na pomisao o braku. Zaprosio ju je kod njenih roditelja nakon jednog njihovog susreta, prema običajima koji su bili u tadašnje vrijeme. Preselili su se u Dubrovnik, dobili sina, a ljubav je splasnula. Vjeko se ponovno povukao u sebe, a kada je došao rat, otišao je služiti uniformi za koju se opredijelio. Marta, još uvijek mlada djevojka puna želje za životom, a i ljubavi, ostaje sama sa djetetom. Uskoro završava u naručju mladog Talijana Fabija, a nakon par godina, vrativši se na Vis, utjehu nalazi u partizanskom oficiru Miletu. Za vrijeme njene romanse Vjeko se vraća na otok, odlučan da provede ostatak svog života sa svojom ženom i sinom. Uskoro se nalazi u situaciji u kojoj pregovara s Miletom o tome tko dobiva ženu, a tko dijete, i to bez prisutnosti Marte.

Kod vas nema entuzijazma, nema ni emocija, usudio bih se reći, samo automatizam. Sluga pokorni, to ste vi, Bačiću. Zato niste mogli profitirati u životu, zato vas žena ne voli. Kod vas ne postoji strast, samo slijepo izvršavanje dužnosti.

Sve što je Marta htjela bilo je pronaći svoju sreću. Na žalost, tražila ju je u vremenu koje nije bilo predviđeno za sreću. Nije željela ostati na otoku, željela se uzdići iznad svih ljudi, otići iz svog mjesta u novi život, upoznati nove ljude, nove običaje. Bila je nevina i naivna, a svaka njezina ljubav na kraju je ispala bolna i neiskrena.

Tijekom cijelog romana pojavljivao se jedan Luka koji je nekako ostao sporedan u cijelom romanu, ali tu je negdje da nam kopka po glavi. Luka je gajio osjećaje prema Marti još otkad su bili djeca, no Marta je žudila za drugačijim životom u kojemu nije bilo Luke. Jednom zgodom mu je rekla da će biti njegova kad joj pokloni bundu od nerca koja je njoj i njezinim prijateljicama u mladosti bio nedostižan san. Na samom kraju knjige dolazi do ponovnog susreta Marte i Luke koji je za Martu previše bolan. U tom trenutku mi je kroz glavu prošla ona misao da “dok tražiš sreću, ti ćeš kao i ona starica što traži naočale, otkriti da ti je cijelo vrijeme bila na nosu.” Nijedna bunda od nerca ne može zamijeniti osjećaj uzvraćene ljubavi.

Autoričin stil pisanja mi se jako svidio. Povijesni detalji su precizno opisani, sama autorica je navela da je puno vremena posvetila istraživanju povijesnih činjenica toga razdoblja i područja. Svaku kuću, mjesto i ulicu o kojoj piše posjetila je kako bi što bolje izgradila svoje likove i okolinu. Svaka nova stranica sve više uvlači čitatelja u svoju priču, a želja saznanja o konačnom raspletu raste. I dok će neki reći kako je Marta zaslužila svoj kraj jer je vodila život tako kako je vodila, ja sam opet mišljenja da je bila samo obična žena u potrazi za boljim životom za sebe i svog sina.  Je li ostvarila taj bolji život? Što se dogodilo s njom, njezinim sinom, roditeljima i Vjekom? Nešto malo ću ostaviti i vama da saznate 🙂